Na današnji (jučerasnji, prekjučerašnji dan)


6. APRIL 1945, 1992, 2012, 2013

 

Malo je gradova kojima sa trefilo da jedan datum bude TOLIKO ZNAČAJAN DVA PUTA kao što je 6. april značajan Sarajevu.

 

6. aprila 1945. partizanske jedinice su sišle sa Vasinog Hana i oslobodile grad od Nijemaca. Jako je značajno da nije aktivirano eksplozivno punjenje u električnoj centrali, pa Sarajevo nije ostalo bez struje. Braneći centralu, život je izgubio Vladimir Perić - Valter. Za one mlađe, koji ne znaju gdje je bila centrala, njeni ostaci su sada preko puta Skenderije, to je ona ruševina koju zovu IRIS, jer je Energoinvestov IRIS bio tu smješten sve do narednog značajnog 6. Aprila. To je bila termoelektrana sa velikim dimnjakom.

 

47 godina kasnije, 6. aprila 1992. desetine hiljada nas sarajlija, rudara iz Kaknja, radnika iz svih krajeva (dobro, skoro svih) Bosne i Hercegovine, smo izašli na trg pred Skupštinom da dignemo svoj glas protiv nadolazeće, ustvari već uveliko došle, nacionalističke logike. Govornici su se mijenjali, zastave su vijorile, masa je aplaudirala, A ONDA, SA HOLIDAY INN-a JE POČELO PUCANJE U MESO! Promašaja nije moglo biti, SVAKI METAK je pogađao!

 

A kada je još jedna puška proradila iza leđa, sa one zgrade gdje je bila kafana "Dubravka", masa je shvatila DA JE URAKLJENA I DA SE MORA RAZBJEŽATI. Tako sam i ja krenuo Titovom, pa Đure Đakovića do Druge Gimnazije. To je grdno pucalo pa sam preko Gorice stigao kući na Ciglane. Nisam nikome morao pričati šta je bilo, jer su svi gledali direktni TV prenos.

 

Tog dana smo shvatili da su već odavno vrata ludnica ostala otključana i da su luđaci sišli među narod, luđaci sa puškama, snajperima, tenkovima, topovima, VBR-ovima, PAM-ovima, RPG-ovima i MILIJARDAMA METAKA I DRUGE MUNICIJE U REZERVI! Svu tu municiju smo MI KUPILI, doprinosom na naše plate. POŠTENI NAROD NIJE IMAO ŠANSU! Lopovi su došli po ono što nije njihovo!

 

6. april 2012, na dvadesetu godišnjicu izlaska ludaka na ulice, u Sarajevu je na potezu od Vječne vatre do Alipašine Džamije postavljeno 11541 praznih stolica, za svakog ubijenog Sarajliju, vojnika, starca, domaćicu, DIJETE! 1601 dijete je ubijeno u Sarajevu tokom rata, i za svako je na Titovoj bila JEDNA MALA STOLICA. Ima li normalnog čovjeka kojem suza nije krenula gledajući 11541 praznu stolicu?

 

Kliknite na ovaj link da vidite slike sa google.com

 

Ubijenima slava, a UBICAMA SA BRDA VJEČITA SRAMOTA. Lako je ubiti dijete na ulici 3 kilometra daleko, a on sjedi u fotelji na Osmicama ili na Vidikovcu na Trebeviću sa najmodernijim snajperom.


27. mart 1941: Sjeća li se još iko toga? Beograd: BOLJE RAT NEGO PAKT, BOLJE GROB NEGO ROB! (sjetio se Dejan)

 

27. mart 1968: Poginuo Jurij Gagarin. Kada je 7 godina ranije napravio prvu orbitu, saznali smo da je počeo u aeroklubu. Ko od nas nije sanjao da će možda ponoviti to? (Sjetio se Prodan)


05.04.2013. Petog aprila 1992 pale su prve žrtve rata u Sarajevu: Na Vrbanja mostu divljaci sa brda sa snajperima u rukama su ubili Suadu Dilberović (1968) i Olgu Sučić (1958) dok su prelazile most.

Više možete pročitati na http://www.bhdani.com/arhiva/251/t25122.shtml


21. maj, dan vazduhoplovstva

Dakle, priznajem, u mojim frkama sa podešavanjem pace-makera u bolnici i totalnim rikavanjem auta, pa sam morao naći i kupiti drugi, preskočio sam stavljanje ovdje spomena na 21. maj, naš dan. Na to me juče podsjetio Buza kome se silno zahvaljujem.

From: =dzevad1943@mail.ru
To: =dejan@djesi.ba
Subject: =21/05/
Date: Wed, 22 May 2013 19:01:19 +0400

Dragi moj druze,
Prvo, molio bih Te da mi odgovoris da li si dobro, da li je sve u redu. Davno se nismo prepisivali, i nista strasno u tome.
Ali , nekako sam osjecao, mislio, da ces se objaviti povodom Naseg Praznika, zapamcenog po mnogim lijepim, nezaboravnim  druzenjima. Istina, na taj dan, i gotovo tim povodom, pada i smrt dragog nam druga Slobe Kosovca, pa i to je razlog da se tog datuma svih ONIH godina sjetimo. Ja, evo, to i cinim - s divljenjem, i sjetom, sjecam se tih nezaboravnih obiljezavanja Dana vazduhoplovca, i to vjerovcatno dijelim sa nasim drugovima sirom svijeta. I Slobinih 36 (!!!) godina otsustva takodjer sam se sjetio i sjecam se sa sjetom, jer je vec s njim otisao (pored struke) i dio klubske atmosfere u cjelini.
Eto, zato mi je usfalilo Tvoje javljanje za taj dan, iskreno se nadam da je to samo zbog zauzetosti.
Tebi i Tvojima srdacni pozdravi i najljepse zelje,
Dzevad  / Buza 
--
Dzevad Buzadzic

Hvala ti Buza. Trudiću se da idućih godina taj dan dostojnije obilježim.


11. juli 2015. 20 godina od užasa