Fudo Dorić:

 

 

Željko Štolba 1948 - 2016

Duboko me je potresla smrt mog druga Željka Štolbe, cijenjenog pilota i velikog čovjeka. Posljednjih godina naše družzenje odvijalo se preko Skype. Prisjećali smo se lijepih trenutaka provedenih u Aeroklubu Sarajevo, prvih letova, maštanja... Davne 1963. ušli smo u izbor za jedriličarski kurs i pratili teoretsku nastavu koja je organizovana u osnovnoj školi Miljenko Cvitković. Obuku smo zavrsili u Livnu 1964.godine. U međuvremenu koristili smo svaki slobodan dan za boravak na butmirskom aerodromu pomažući pri izvlačenju jedrilica iz hangara, asistirali pokojnom aviomehaničaru Ivi Malenici, Jakši u radionici, a na startu dobijali šansu da držimo krilo prilikom poletanja starijih jedriličara. Sate smo provodili u jedrilicama vježbajući koordinaciju pedala-palica i zamišljali naše prve letove. Na poziv legendarnog čika Blagoja letjeli smo u Rodi, PO-2, Kuriru... Jednog avgustovskog dana, 1963. godine, odmarali smo se na travi Butmirskog aerodroma ispod krila Kurira i maštali o budućnosti. Upita me nedavno Željko, sjećam li se tog dana. Naravno da se sjećam, rekoh. Sretan sam sto si ti ostvario naša zajednička maštanja - odgovorih mu.

Godine 1984, prilikom povratka iz Njemačke, možda na frankfurskom aerodromu, prije ulaska u avion putnici su bili dužni pokazati svoj kofer. Neposredno kod ulaza zaustavi me čovjek u uniformi i reče:" Vi gospodine ne možete u ovaj avion". Nisam na prvi pogled pogodio ko se krije iza uniforme i sunčanih naočara. Čovjek se osmjehnu i istog trenutka prepoznah Željka Štolbu. Zagrlili smo se, malo popričali, a onda ulazak u avion. Petnaestak minuta nakon poletanja prilazi mi stjuardesa i kaže: "Zove vas kapetan u kabinu". Sve mi se okrenulo pred očima. Kao da sam se vratio ispod onog krila Kurira na butmirskom aerodromu, kada smo zajedno maštali o budućnosti. Ušao sam , a Željko mi pokaza mjesto u sredini, iza sjedišta pilota i kopilota. Bio je to moj prvi boravak u kabini putničkog aviona. Željko mi je odgovarao na pitanja, govorio iznad kojeg grada letimo, opisivao sta se vidi na ekranu radara, pokazivao Alpe, a svo vrijeme budno pratio instrumente. Kada smo se približili Zagrebu rekao je kopilotu da preuzme komande i sleti na aerodrom Zagreb. Približavajući se pisti primijetio sam da Željko drzi ruku na ručicama gasa. Kasnije mi je rekao da je to za svaki slučaj... Hvala ti dragi moj Željko za ove divne doživljaje.

Godine 2012. poslao sam jednu pricu Dejanu Stojniću, glavnom uredniku bogate istorije Aerokluba Sarajevo. Prethodno je tekst pročitao Željko Štolba. Na taj način tekst je obogaćen novim detaljima sa našeg putovanja na jedriličarsku obuku u Livno. Kasnije sam pročitao neke Željkove tekstove. Primijetio sam da je pun doživljaja, a uz to da i lijepo i jednostavno piše. Nije baš bio sklon objavljivanju. Predložio sam da napišemo nešto o čika Blagoju, svako iz svog ugla, i ponudimo Dejanu. Nekoliko dana kasnije napisao mi je: "Evo tekstova, ali nemoj mene potpisati". Poslao sam Dejanu i potpisao naša imena.

Nakon izlaska tekstova na Web stranicama Aerokluba Sarajevo, Željko je bio zadovoljan, i tekstovima, i ilustracijama koje je Dejan vješto uklopio. Ipak, nije propustio da kaže: "Ti mene ipak potpisa". Naravno, odgovorih, mora se znati ko je napisao. Rekoh tada Željku,da pored talenta za letenje, ima i talenta za pisanje. Prava je šteta ne nastaviti . Poslao mi je nekoliko priča koje su bile veoma kvalitetne, pisane iz duše, sa jednostavnim rečenicama i bogatim mislima. "Ima materijala za knjigu", rekoh. "Možda", odgovori Željko zagonetno.

Prošle godine, kao grom iz vedra neba Željko mi reče za tešku bolest. Ostao je optimista, a istovremeno zamolio da to tretiramo kao personalnu informaciju. Poštovao sam njegovu želju. Nastavili smo kontaktirati, a Željko se liječiti i pisati. Bio sam presretan kada sam saznao da je knjiga već u štampi. Svi oni koji su tražili dobili su "Pričice" na kućnu adresu. Bio je to Željkov poklon iz njegove bogate životne riznice.

Prema reakcijama Željkovih prijatelja, odluka o štampanju knjige bila je pun pogodak. Prije nekoliko mjeseci u razgovoru sa Željkom, a sudeći po glasu, bio sam uvjeren da Štolba pobjeđuje tešku bolest.

Na zalost svih nas i njegove divne i plemenite porodice, 2. decembra, 2016. godine, dođe tužna vijest, odleti Željko Štolba na posljednji let. Doviđenja Željko, možda se sretnemo na nebu!

Fuad Dorić