Dragomir Cvetković - Leb: MODELARSKA ŠKOLA 1945. GODINE

Prvih mjeseci poslije II svjetskog rata u Sarajevu je počela sa radom Modelarska škola. Učionice i radionice su bile u podrumskim prostorijama Fiskulturnog doma.

Poznato je da je i i prije tog rata uspješno djelovao sarajevski Aeroklub, a da li je, u tom perodu, bilo aktivnih modelara, nije nam poznato. Za vrijeme rata Modelarska škola je radila u okviru tzv. kluba "Hrvatska krila". Škola se nalazila na I spratu zgradi "Spasa", pored sadašnje Umjetničke galerije. Nastavnik u toj školi bio je Pavle Urlih, koji će to svoje djelovanje, na odgoju modelara, nastavti i sa starim i novoupisanim modelarima odmah poslje rata. On je bio odličan pedagog i poznavalac vazduhoplovne modelarske tehnike. Zahvaljujući njemu i znanjima koje je prenio na svoje učenike mnogi od njih su, kasnije, postajali prvaci države Saveznim modelarskim takmičenjimima. Među njima, posebno treba istaknuti, Vilia Kmocha. koji je do 1949. godine bio član naseg kluba, a zatim je otišao na studije u Zagreb, i tamo nastavio da se aktivno bavi moderastvom, da bi svoju modelasku karijeru završio kao zvanični svjetski prvak. Ovo se navodi zbog toga da se ukaže na dugu i uspješnu tradiciju sarajevskih modelara.

Čovjek, koji je poslije rata pokrenuo rad našeg Aerokluba i bio njegov "spiritus movens" je Zdravko Bukovac, o čijem doprinosu bi mi, još živući, članovi kluba trebali istaći njegov doprinos, i to zahtjeva znatno više prostora od ovakvih naših povremenih sjećanja.

Fotografija "Modelarska škola 1945." bila je snimljena ispred stare zgrade Oslobođenja. Tu se sada nalazi lijevo krilo zgrade Šipad. Fotografija je neobrađna,  a ona je nađena među starim albumima sa  namjerom da je neko, eventualno, iskoristi kada bude pisao memoare sarajevskog Aerokluba. Model, koje drži u ruci večina polaznika, zove se "Neven". Brdo sa kojeg smo puštali te modele bilo je Mojmilo. Oko Mojmila su tada bile same bašte i oranice, a najbiže kuće, prema gradu, bile su u radničkom naselju Hrasno. Tog vrućeg ljeta kada je ova fotogtafija snimljena, bila je na tom prostoru dobra "termika". Mjeri se vrijeme zadržavanja u vazduhu, a nekima su modeli odletjeli visoko, daleko i izgubili se van našeg vidnog i fizičkog domašaja na žalost i ponos kostruktora.

Početkom 1948. godine (a možda i ranije – nisamo sigurni) počeli smo koristiti Burmirski stari aerodrom. Naši modeli su već bili složenije konstrukcije – visokopenjači, podizani pomoću kolotura – i bili su sposobni za nadmetanje sa iskusnijim modelarskim ekipama u zemlji.

Fotografija "Modelari 1945" je obrađena predhodna fotografija na kojoj su naznačena imena naših drugara, kojih smo se sjetili. Ipak, prošlo je 62 godine i vjerujem da će nam neki koji prepoznaju svoga djeda na toj fotografiji (ili baku), a nisu navedeni, oprostiti.

Još neke činjenice, da se ne zaboravi. Poslije Fiskulturnog doma, Modelarska škola se preselila u lijevo krilo prvog sprata Protestanske crkve, gdje se sada nalazi Akademija likovne umjetnosti. Zatim smo se morali seliti u prostorije jednog lokala na Obali, bivša poznata kafana "Kristal", kod Latinske ćuprije. U 1950, odlaskom na studije, van Sarajeva, više nismo bili aktivni modelari. Poznato nam je da su poslje nas stasale nove generacije uspješnih modelara o čemu također treba ostaviti pismene podatke. I to mora biti zapisano radi onih koji dolaze.

1.836

20.10.15

Sveto Zubović i Braco Kukić

1. GENERACIJA MODELARSKE ŠKOLE U SARAJEVU 1946-47 god.
- Modelarski "A" kurs, Mojmilo, 1947. godina.
Na fotografiji s desna na lijevo:
Prvi sa većim modelom Svetislav Zubović, drugi bez modela Fahro Konjohodžić, treći drži model "Neven" Ivan Puncer. Ostalim modelarima Sveto ne može da se sjeti ime i prezime.