Klik na link slika će vas odvesti na tabelu gdje je ta slika predstavljena malom sličicom - thumbnail-om, koja će bit prva odozgo na lijevog strani, gdje su navedeni svi raspoloživi relevantni podaci o toj slici, ono ko, šta, kada, gdje...


  Marko Trogrančić (pad, mot). Od prvih dana sajta sam Marka imao na spisku preminulih. 16. decembra 2011 Marko mi je poslao email:

 

Date: Fri, 16 Dec 2011 21:23:04 +0100
From: "Marica Trograncic" <Trograncic@gmx.de>
Subject: Aeroklub Sarajevo
To: dejan@stojnic.co.uk

Hallo Dejane, Jarane,

Pod Veb stranicom Aeroklub Sarajevo, za koju sam tek nedavno slučajno saznao, pročitao sam svoje IME kod rubrike članova kluba: PREMINUO

Jarane ja jos živim. Prošle su godine i godine da se ništa nije znalo gdje su i kako žive članovi kluba. Ja sam jedan od njih. Tvojom Veb stranicom si nas povezao i malo vratio u našu prošlost tj. u mlade dane života koje smo proveli skupa na Aerodromu BUTMIR.

Sjećanja su ostala koliko toliko, ali mogu reći da nam je fino bilo. Alija+Praga auto, Ford Transit i tvoj TRISTAĆ-Fiat 1300, bicikli, a i tabanovića FIJAKER od Neđarića ili tramvajnske stanice Ilidža nije nam bilo teško dolaziti do aerodroma.

Padobranci, Jedriličari, Motorni piloti kao i Modelari, svi smo bili zagrijani i složni kao jedna Familija, kako u klubu na OBALI, tako i na Butmiru. Slika iz tih vremena nemam. Eto toliko za sada.

Ispravi grešku na Veb stranici: Preminio - Ja još ŽIVIM. Dejane JARANE, ukoliko dobijem odgovor od tebe E-mail, budem ti se opširnije javio koliko se sjećam u razdoblju od 1960-1968 godine o članovima Aerokluba Sarajevo i događajima iz tog doba.

A sada se nadam tvom ODGOVORU. Dolazi Nova Godina, želim ti sve najbolje, puno sreće i dobro zdravlje.

Primi puno pozdrava VOZDRA .

Pad.-Mot.Pilot Marko Trogrančić.

Naravno da sam se Marku trenutno javio. Evo sam ga sada "vratio među žive", i promijenio sve što je trebalo (jesam li?) na sajtu u vezi sa ovim. Prekopao sam istoriju i bekape. Markovo ime je bilo na svim pomenima u Oslobođenju, znači od 2008 do 2011. U emailovima nisam uspio da pronađem odakle mi podatak da je Marko na nebu, a bekape imam tek od 19. novembra 2007, i u tom prvom bekapu Marko je već pokojni.

Šta da kažem, NEIZMJERNO MI JE DRAGO što sam Marka izbrisao sa spiska preminulih članova Aerokluba Sarajevo. Sada tamo imamo 122 imena. Kamo sreće da mi se još neko od njih javi.

Ovo je treći slučaj da je neko od nas proglašen preminulim, a on živ sa življi ne može biti. Prvi sam bio ja, a drugi Dule Malešević.


slika 1.278 , tekst,  slika 1.668 , slika 1.669 , slika 1.670 , slika 1.671 , slika 1.672 , slika 1.674 , slika 1.675 , slika 2.396 , slika 2.397 , slika 4.41 , slika 1.685 , slika 2.432 , , slika 7.41 , slika 7.42 , slika 6.75 , tekst, tekst, tekst, tekst, tekst, tekst, , , slika , slika , slika , slika , slika ,


Kao sportski pilot učestvao sam 1965, 66, 67 i 68 na državnim i republičkim prvenstvima, a isto tako na Memorijalu Edvarda Rusijana u Beogradu gdje sam jedan put bio četvrti na lijestvici-skali, a plasman na drugim takmičenjima nije za spomeniti. MLAD a NEISKUSAN, konkurencija jaka i mnogobrojna, kako iz EX-JU tako i iz BiH. U ono vrijeme svakome je bila ČAST da se pojavi na takmičenju i da brani boje svog KLUBA. Moj IDOL tog vremena bio je Arsen Kukura, ali takvih više nema, bio sam uvjeren u to vrijeme da ću ga na slijediti. Na žalost, moje motorno letenje ODLASKOM u pečalbu se ugasilo. Danas po malo žalim za letenjem, ali mojih 10 godina aktivnosti u Aeroklubu Sarajevo ostaje i ostaće duboko dok živim  u mom sjećanju.


Marko za sebe kaže:

Da sam uopšte postao motorni pilot, mogu se zahvaliti samo pokojnom Rudaliji Osmanu Dedi. Od njega sam dobio tip da konkurišem 1962god. u ŠROA. 1963 godine prošao sam sve PREPREKE do ŠROA. Poslije toga nije bilo kraja našim razgovorima uz kafu i drugom piću.

Poslije ŠROA, moju aktivnost kao motorni pilot u aeroklubu i trenažnim eskadrilama Pančevo, Vršac i na koncu Sarajevo kod Milana Principa i Safeta Borovca. Mogao bih knjigu napisati o doživljajima. Mojih 350 sati naleta na avionima Aero-2, Aero-3, Po-2, An-2, Bölkow208-c Junior ostalo mi je u sjećanju. Čika Blagoje nije imao vremena da mi omogući još RODU da letim, uvijek je bio zauzet. Koncem 1968 godine je bio kraj moga letenja dok mi je važila dozvola Sportskog pilota.


20. maj 2012: Marko Trogrančić: PRVI KORACI